Odoh malo na more… Kad se vratim, bit će još pariških postova, a dotad vam ostavljam ovaj mali video snimljen prije par godina na makarskim plažama…
Adriatic Sea from Marina Krmpotic on Vimeo.
Tipkamo se za dva tjedna 
Pitanje koje vjerojatno zanima sve koji bi rado otputovali u Paris, a postavila ga je Medena vezano je za financijski dio putovanja…
Naravno da svatko ima svoje prioritete i načine financiranja i šparanja, ali ja vam mogu samo reći kak sam ja prošla…
Najbitnija stvar koja se dogodila bilo je Ivanino razmišljanje o dodatnoj školi fotografije. Iako je već završila neke tečajeve među kojima i tečaj Boudoir fotografije prije par godina koji se također odvijao u Parisu, Ivana uvijek traži načine da svoje znanje nadopuni i da se profesionalno razvija.
Nekako je logičan izbor pao na ljetnu školu fotografije Speos u Parisu. Nakon što se priča zaista pokrenula i ona je našla način da izfinancira svoj cilj, pozvala me da joj se pridružim nakratko i iskoristim priliku da vidim Paris, te da se malo podružimo van Zagreb… Girls on the road 
)
Pa sam tako već nekoliko mjeseci unaprijed znala točan termin kad bi bilo zgodno da dođem i na vrijeme kupila avionsku kartu. Preko easyjeta, povratna karta me koštala 85 EUR-a bez ikakvih dodatnih taksi. Rezervirala sam kartu preko interneta, isprintala rezervaciju dan prije puta, checkirala se na aerodromu – sve easy-peasy…
S obzirom da je Ivana unajmila stančić za cijelo vrijeme svog boravka (malo manje od dva mjeseca), ja sam imala besplatan smještaj… To bi inače vjerojatno bila vrlo velika stavka jer je smještaj užasno skup… Koliko sam shvatila više se isplati uzeti stan na mjesec dana nego platiti neki jeftini hotel na deset dana…
Ja sam bila ukupno 10 dana u Parisu i za to vrijeme sam potrošila 750 EUR-a… Nisam nešto pretjerano šparala, ali niti pretjerano trošila pa bi rekla da se to može gledati kao neki okvirni đeparac za 10 dana za jednu osobu…
Ono na što sam najviše trošila bila je klopa – bila sam par puta na “pravom” ručku/večeri, a par dana na sendvičima.
Versaj me je koštao 27 EUR-a ulaznica, a osim njega u ostale muzeje sam uglavnom išla sa Museum pass. Museum pass možete kupiti na 2, 4 ili 6 dana… Ja sam uzela na 6 dana za 65 EUR-a. Prešla sam oko desestak muzeja u kojima je ulaznica u prosjeku 10 EUR-a što znači da sam ušparala nešto novčeka, ali još bitnije od toga je da Museum pass garantira upad bez čekanja… Da, dobro ste shvatili… sa Museum passom preskačete sve one enormne redove i ulazite odmah, odnosno eventualno pričekate u manjem redu ako ste naletjeli na grupicu ljudi koja također ima Museum pass.
Jedini red u kojem sam morala čekati i gdje sam doslovno izgubila živce bilo je za Eiffelov toranj, ali na njega nisam mogla sa Museum passom…
Najbolje prijevozno sredstvo je Metro s tim da sam ga ja koristila na način da sam se ujutro otpeljala na prvu željenu destinaciju, zatim sam pješke obilazila druge obližnje, a na kraju dana bi se vratila metroom. Iznimka su bile neke destinacije koje su bile fakat daleko. U principu sam potrošila otprilike dva karneta po 10 karata dakle 12,5 EUR-a x 2, a pojedinačna karta je bila 1,70 EUR…
Nakupovala sam i dosta suvenira, a nešto love sam ostavila i u H&M-u… Dakle, ako vam je baš stalo da potrošite što manje računajte cca oko 20 EUR-a dnevno za hranu + 3 EUR-a za prijevoz + ulaznice za mjesta koja želite posjetiti.
U svojih deset dana posjetila sam slijedeće:
- Dvorac Versailles 27,00 EUR
- Louvre – museum pass
- Musee du Quai Branlee – museum pass
- Aquarium Porte Doree – museum pass
- Jardin des plantes + Menagerie ZOO (botanički + zoo) – 9,00 EUR
- Grande galerie de l’evolution – 7,00 EUR
- Arc de Triomphe – museum pass
- Eiffel Tower – 13,40 EUR
- Notre Dame – museum pass
- Saint Chapelle – museum pass
- Conciergerie – museum pass
- Center Pompidou – museum pass
- Dome Church + ratni muzej – museum pass
- Sacre Coeur – besplatan ulaz
- Muzej erotike – 9 EUR-a – 30% popust koji smo slučajno našle u nekom prospektu iz turističkog ureda, pa smo platile 6 EUR-a
- Musee d’Orsay – museum pass
- Musee de l’Orangerie – museum pass
- Cite des Science – besplatan upad sa museum passom + 3 EUR-a nadoplate za planetarij
Mda, posjetila sam puno toga, ali i dalje je ostala hrpa stvari koje nisam posjetila npr. Muzej čokolade… a i mnoga ova mjesta bi htjela ponovo posjetiti tako da – Paris – vidjet ćemo se opet….
Pa, ovo je ispao fakat dugi post, slijedeći će biti sa više fotki, manje priče… Jesam li sve obuhvatila ili ima još pitanja oko teme financija?
Unatoč lošoj reputaciji koja prati francuzeke kao neugodne i bezobrazne ljude, Ivana i ja smo imale samo jedan takav neugodan susret. Svi ostali s kojima smo/sam komunicirala, u pravilu su bili ili izuzetno ljubazni ili barem dovoljno susretljivi da ti pomognu odgovoriti na pitanje ili poslužiti te…
Mislim da je osnovni razlog bio vrlo jednostavan – ponašale smo se uljudno… Razmislite na trenutak – većina turista u stranoj zemlji u kojoj ne zna jezik jedva pozdravi… ili jer ne znaju na kojem jeziku da pozdrave, ili su u žurbi, ili su zbunjeni, ili su jednostavno nekulturni… u nekim zemljama ljudima to ne bi smetalo… primjerice kad mi na ulici netko uleti i pita za smjer, uopće ne razmišljam da li me propisno pozdravio nego pomognem koliko mogu i jurim dalje… francuzeki međutim jako na to gledaju… dakle, prvo pravilo ponašanja – Bon Jour Madame ili Bon Jour Monsieur (po danu) ili Bon Soir (za večer), pa tek onda krenite s pitanjem, narudžbom isl…
Francuzeki imaju svoje navike kojih se vole držati, a kad im gradom hoda milijun stranaca koji im kvare te navike i rutinu, pa su još i bezobrazni, uopće nije čudno da budu otresiti… Ali kad upoznate njihove navike, mnogo toga shvatite i lakše prihvatite…
Jedna divna navika koja mi je pasala na odmoru, ali bi me doma izludila je običaj da uz doručak/ručak/večeru sjedite satima… Kod nas vam konobar dotrči čim vas vidi, osim ako ima gužvu pa ćete ga malo pričekati… kad dođe odmah vam nosi meni i pita da li želite nešto popiti dok gledate meni. Za par minuta dolazi sa cugom i već pita jeste li odlučili što želite klopati… onda čekate na klopicu, klopica dođe, vi pojedete, on dođe po tanjure, pita jel želite još nešto, a vi gotovo odmah kažete – ništa više, može račun… naravno, ako netko želi duže sjediti uz svoje jelo, nitko vam neće zamjeriti (osim ako nije žiža večeri i desetero ljudi čeka na stol)…
Kod francuzeka ide malo drugačije… prvo će vas posjesti za mini stolić i pričekati da se smjestite… pa će donijeti menu i otići… doći će kroz petnaestak minuta ili na izričit poziv pa preuzeti narudžbu… još 15 minuta će proći prije nego što dobijete to piće… pa još toliko do jela… nakon što pojedete, pričekat će još 15 minuta pa pitati da li može slobodno odnijeti tanjur… za desetak minuta će pitati da li ste sad spremni za desert… nakon toga će vas pustiti da sjedite, pa donijeti divan desert od kojeg će vam sve zazubice zadrhtati… (svakako uvijek ostavite mjesta za desert, oni su najbolji dio francuske kuhinje)… i tako dalje, i tako dalje… ako ga ne požurujete i ne pozivate, komotno računajte da ćete minimalno oko dva sata ručati jedno glavno jelo i jedan desert… i nije stvar u tome da su oni spori ili vas ignoriraju… oni vas jednostavno ne žele požurivati jer je njihov običaj dugo sjediti i uživati u svakom divnom zalogaju… ako ste solo na ručku kao što sam ja par puta bila, knjiga je divan partner na ovakvom ručku, pogotovo kad se radi o knjizi koja vas upoznaje s francuzekima iz “pera” jednog amerikanca koji već više godina živi u Parisu, kuhar je i food bloger – Sweet Life in Paris by David Lebovitz – preporučam od srca…
Kad sam se već toliko raspričala o klopici, danas stavljam fotkice hrane i uličnih restorančića…
I još par korisnih informacija:
- svakako pronađite najbližu pekaru i svako jutro isprobajte po neku slasticu… nigdje drugdje nećete naći takve croissante, pain au chocolate, drops au chocolate i mnoge druge… sline mi cure čim se sjetim
- jeftinije ručkove možete pronaći u obliku tzv. formula koje nudi svaki drugi bistro… za cca 7 EUR-a možete naći sendvič+desert+piće, a za nekih 12-15 EUR-a glavno jelo+desert, ali pripazite jer je tada piće posebno, a košta otprilike 4 EUR-a
- Francuski McDonalds je manje-više isti kao kod nas što se okusa hrane tiče, ali je puno prljaviji i ja sam oba puta imala probavne smetnje pa ipak ne bi preporučila
- za noćni život, kao i za uživanje u razno-raznim restoranima (kubanski, meksički, kineski, japanski…) preporučam kvart Bastille i ulicu Rue de Lappe gdje smo Ivana i ja bile smještene, a koja je bila potpuno pusta po danu i totalno puna po noći (svaki dan sam sa čepićima spavala 
)
P.S. Slobodno pitajte ak vas kaj zanima, teško mi je sjetiti se svega kaj mi je bilo fascinatno i kaj sam vidjela/naučila…
Ah dragi moji, ne mogu vam opisati koliko mi je teško započeti ovaj post. Kao prvo, moram naglasiti da je ovo moj 100. post na ovom blogu. Ne mogu vjerovati kako je brzo došlo do te okrugle i značajne brojke, a opet, tek sam na početku i još puno, puno postova je u planu…
Mislim da je i to bio jedan od razloga što prošli tjedan nisam uopće blogala iz Parisa… Mislila sam da ovaj post treba biti poseban, ali nekako mu ipak nije suđeno za to… Što ne znači da pojedincima neće biti i lijep i zanimljiv, a možda i koristan ako planiraju skori put u Paris…
Drugi razlog je svakako bio premorenost na kraju svakog dana jer sam svaku minuticu od jutra pa do navečer, a ponekad i do jutarnjih sati provodila uživajući u Parisu s mon ami. Moja stopala još nisu upoznala takvu bol i vjerujem da će se još dugo sjećati pariških ulica unatoč udobnoj obući koju sam dobro odabrala za duge šetnje…
Dani su prošli prebrzo i iako mogu slobodno reći da sam jako puno vidjela, mislim da je ovaj put bio idealan za početno upoznavanje s Parisom kako bi se drugi put vratila još bolje pripremljena…
Obećala sam puno fotki, pa ću krenuti redom… Moj prvi vikend u Parisu započele smo sa posjetom prekrasnom Versaillesu…
Mene je Versailles oduševio. Naravno, preogroman je i preraskošan i prekičast, ali baš je zato veličanstveni svjedok vremena koje je tada vladalo…
Ulaznica za dvorac + vrtove + posjed Marije Antoinette je 27 EUR-a s tim da su se trenutno održavali nekakvi koncerti pa je zbog tog cijena bila nešto viša nego inače. Obavezno rezervirati cijeli dan za posjet, u vrtovima imate mali fast food koji ima normalne cijene sendviča (preporučujem panini – tostirani sendvič) i sokova, a ima i toalet, osim toga postoje restorančići ali ne bi ulazila u cijene…
Vozi i vlakić između vrta i posjeda Marije Antoinette, ali ako imate cijeli dan na raspolaganju predlažem šetnju u jednom smjeru, a povratak vlakićem…
Fontane rade samo u određene satove vikendom tako da prema tome regulirajte posjete ako ih želite vidjeti upaljene… Posebno je atraktivna fontana Zrcala iliti Mirror Fountain gdje smo gledale vodeni ples uz filharmonijsku glazbu.
I neka vas ne prestraši gužva na ulazu, vrlo brzo se kreće pa taman imate vremena baciti pogled na vanjski dio dvorca.
Toliko od mene za večeras, nastavak slijedi sutra, a nadam se da ću uhvatiti i malo vremena da odgovorim na komentare i mailove koje ste mi slali zadnjih desetak dana… 
)
