Mislim da već i ptice na grani znaju što smo radili zadnjih mjesec dana u tajnosti naših kraftalnica. Bilo je zabavno, bilo je teško, bilo je ‘last-minute’, bilo je smijeha, bilo je rakijanja, bilo je živciranja, ali okupila se ekipa s kojom je i pod stresom gušt raditi tako da je cijela knjižica, kao i oba do!ts magazina, napravljena s ljubavlju i iskrenom željom da potakne kreativnost u svima vama. Nadam se da će se to i osjetiti.

Uslijedio je i kratki intervju s glavnim predstavnicima do!ts ekipe, a nemojte propustiti ni odličnu najavu našeg izvršnog urednika Nebojše Grbačića – do!ts izlazi na kioske.

Kroz sat vremena ćemo na trgu dočekati prve brojeve Vodiča za uređenje doma – male knjižice s 35 super zabavnih ideja i sve ih možete napraviti sami. Ne trebate posebne vještine, niti ništa što je nemoguće nabaviti, samo malo volje i želje

Nadam se da će vam se svidjeti i da ćete podijeliti svoje mišljenje samnom, nakon prvog listanja ili nakon isprobavanja kojeg tutača…
Grlim vas i ljubim!

Od večeras/sutra na kioscima diljem Hrvatske:

Posted by Marina Krmpotić
Labels: do!ts, dom, info, najava

Neki od vas možda već znaju i odavno koriste ovu metodu, ali meni je bila totalno otkriće prije par godina, pa se nadam da će i sad nekome biti pravo otkriće…

Jedna od mojih velikih ljubavi i potreba je crtanje po zidu. Mislim da ta potreba izvire ponajprije iz činjenice da nikad nisam imala svoju sobu po čijim zidovima bi mogla crtati… Imati vlastiti prostor za život, pa čak i kao podstanar, i crtati po njegovim zidovima za mene je bila ultimativna sloboda…

I tako sam ja već sa selidbom u prvi podstanarski stan krenula sa crtanjem po zidu… Metodu koju sam tad, a i poslije koristila, pokazala se kao vrlo uspješna jer su krajnji rezultati bili zaista zapanjujući… Ovom vrlo jednostavnom metodom možete vrlo realno precrtati bilo koji motiv koji želite…

Moj prvi uradak bila je reprodukcija Mondriana, a poslije su se tu upleli i drugi slikari, ali mislim da je najbolja za uređivanje dječjih soba kada želite realno prikazati junake iz crtanih filmova…

No, dosta priče, da krenem sa metodom…
1. Izaberete motiv i isprintate ga

2. Na motivu napravite mrežicu. Ako motiv ima više detalja preporučam mrežu sa kockicama od 5x5mm, a ako je motiv jednostavan onda može i 10x10mm ili čak 20x20mm.

3. Kad ste napravili mrežu preko slike, istu mrežu trebate prenijeti na zid običnom olovkom, ali u drugačijem omjeru. Npr. ako ste napravili kockice od 5x5mm na slici veličine 150x200mm, a želite da slika na zidu bude veličine 1500x2000mm, dakle 10x veća, onda mreža treba imati kockice od 50x50mm. Ako niste shvatili ovaj korak, pitajte, rado ću pojasniti

4. Jednu po jednu kockicu precrtavajte. Nemojte misliti na konačan ishod, samo se usredotočite na pojedinu kockicu i precrtajte ono što vidite u njoj.

5. Obrišite mrežicu sa zida i bacite se na bojanje

Cijeli postupak malo duže traje, ali konačan rezultat je divan bez obzira koliko ste dobar ili loš crtač… Nisam našla konačnu fotku ovog rada, a nisam više u tom stanu pa nemrem opet poslikati tako da ćete mi morati vjerovati da je super ispao…
I za kraj, ovu sliku sam također precrtala kockicu po kockicu. Radi se o Gigeru za one koji nisu prepoznali njegov rad…

Jeste li se već koristili ovom metodom?

Posted by Marina Krmpotić
Labels: diy, dom, tutorijal

(Za one koji možda ne znaju što je DIY – to je kratica za Do It Yourself iliti Uradi Sam)

Nakon teksta o prokrastinaciji, mislim da je vrijeme da vam pokažem svoj najmrži projekat ikad…

Ja zbilja volim biti “Sam svoj majstor”. Vjerujem da su neki od vas to već primjetili…

Međutim, svaki “Uradi Sam” majstor ima i svoje DIY projektiće u koje se više nikad neće upuštati…

Moj najmrži DIY projekt ikad bio je slijedeći:
U starom stanu gdje sam sa guštom uredila ormar u hodniku, postojala je spavaća soba u kojem su prozori bili u katastrofalnom stanju. Taj prozor je baš nekako bio na udaru kiše, vlage, vjetra, sunca, plijesni, buba i svega što si možete zamisliti.

Nije bilo nikakve šanse da spavamo u sobi s takvim prozorom, pa nije bilo druge nego ga srediti kak spada… Jedina sreća u svemu tome bilo je što je bio početak ljeta kad smo doselili, pa smo imali relativno lijepo vrijeme naredna 4 tjedna koliko nam je trebalo da prozore sami sredimo…

Stanje u kojem smo prozore zatekli:

Strašno, zar ne?

Dakle, da rezmiram – boja se ljuštila, kit se otpadao, na nekim dijelovima je drvo bilo trulo i šuplje, sve je bilo puno razno raznih buba jer se prozori nisu otvarali preko godinu dana, a zid je bio djelomično vlažan…

Prvo što smo napravili bilo je dezinficiranje i čišćenje… Ne znam jesmo li to radili na pravilan način, ali u igri su, osim najjačih sredstava za čišćenje bili i sprejevi protiv gamadi.
Tijekom čišćenja i dezinfikacije, uklonjeni su i dijelovi boje i kita…

Iako je bilo naporno, ispalo je da je to bio najlakši dio…

Slijedeći korak zahtjevao je fen za skidanje/struganje boje i puno snage. Taj dio sam drage volje prepustila svojoj snažnijoj polovici.

Naravno, da smo u toj fazi već i skinuli prozore, pa usporedo radili na oknima i okviru.

Nažalost, drugih fotki nemam jer nam je ova prva faza oduzela dva cijela vikenda pa nismo više imali ni snage ni živaca za fotkanje

Morat ćete se osloniti na moje opise…

Kad je sva boja skinuta, a i dijelovi prozorskog kita, morali smo pojedine dijelove trulog/rupičastog drveta zakrpati kitom za drvo, a i prozorski kit smo nanijeli u novom sloju – ovdje sam se jedino iznenadila koliko je lako nanijeti i zagladiti prozorski kit, imala sam feeling da je to mnogo teže, a sve što je zapravo potrebno je dobra tehnika – na cca 1 cm od ruba drveta nalijepili smo traku preko stakla i na taj “goli” centimetar između drveta i trake treba nanijeti kit tako da tvori kut. Kad se kit bogato nanese, višak se odstrani i poravna sa špahtlom

Problem je jedino što se kit dosta dugo suši, a mi nismo mogli nastaviti s poslom prije nego što se dobro sasuši…

Kad smo konačno dočekali da se sve lijepo sasušilo, slijedeći korak je bio farbanje… I to u dva sloja od kojeg se isto svaki morao dobro posušiti… S obzirom da su prozori dupli, trebalo nam je još dva cijela vikenda uz skoro svako poslijepodne nakon posla po koji sat…

U konačnici, mi smo bili jako ponosni na obavljeni posao, ali isto tako i totalno isfrustrirani i iscijeđeni. To je definitivno posao za koji ću drugi put pozvati majstora ili jednostavno kupiti potpuno nove prozore.

Imate li vi takvih DIY pothvata u koje se više nećte upuštati?

Posted by Marina Krmpotić
Labels: diy, dom, tutorijal

Ovaj petak imam za vas jedan eye-candy link…

Web je svakim danom sve bogatiji novim izvorima inspiracije, a najnoviji je online magazine est koji kako sam kaže nudi finest, greatest, nicest, loveliest, sexiest… na vama je samo da kliknete na est link i uživate u prvom broju:

Posted by Marina Krmpotić
Labels: dom, inspiracija, linkovi

Ne znam kako vama, ali meni su najdraži projekti sa jasno vidljivim Before/After efektom, pa ću vam danas prikazati jedan takav.

Zatečena situacija je izgledala ovako:

Uništena iverica, otvori na gornjem dijelu ormara, razvaljena šperploča na desnoj strani… Blago rečeno – horror

S obzirom da je bio u hodniku, ormar je trebao poslužiti kao spremnik za cipele u jednom dijelu i spremnik za alate u drugom dijelu, pa sam htjela da šper ploču “obučemo” u nešto waterproof i lako za čišćenje.

But, lets start from basic… ormar smo prvo dobro očistili i dezinficirali. Stražnja površina se već dobrano odvojila i “padala” u rupu u zidu, pa smo je morali “privući” i dobro učvrstiti. Sve rubove stranica smo potom dodatno zapečatili bezbojim silikonom.

Slijedeće na redu bilo je bojanje. Htjela sam da ormar bude manje mračan pa je izbor pao na “običnu” bijelo boju, koja je, vjerujte mi, zbilja oživila ormar.

S obzirom da je ormar ugradbeni pa ga nismo mogli micati ili rastaviti pa bojati na zgodnijem mjestu, bojanje je trajalo mnogo duže i unatoč pažnji i trudu na kraju je ipak imao teksturu od dlačica koje se kreću zrakom – osobito u hodniku kroz koji cijelo vrijeme prolaziš. Zato preporučam, ako je ikako moguće – nemojte bojati ormar na prolazu, nego u pilagođenoj prostoriji gdje možete kontrolirati mucice

No anyway, nije se to jako vidjelo, niti nam je smetalo, samo upozoravam da znate u što se upuštate

Dok se boja sušila, posjetili smo trgovinu s tapetama i kupili plastificirane tapete u žutoj, naranđastoj i crvenoj boji.
Šperploče sam obukla u tapetu tako da sam napravila uzorak pruga s tapetama jer nijedna tapeta ionako nije bila dovoljno široka da obuče cijelu šperploču.

Otvore koje smo imali također smo jednostavno zatvorili sa tapetom jer nismo bili sigurni čemu služe pa nismo htjeli trajnije rješenje. Konačnim rezultatom smo bili jako zadovoljni, nadam se da se i vama sviđa

Imate li vi sličnih make-overa?

Posted by Marina Krmpotić
Labels: dom, make-over, tutorijal