Lošinjsko skitanje i ribarsko prigovaranje
Ili možda obrnuto?
Anyway, moja guza se vratila s dvotjednog ljetovanja i onda se uspjela razboljeti na putu prema natrag, pa sam treći tjedan godišnjeg odmora provela šmrcajući i kašljucajući, znojeći se pod klimom u stanu dok je vani pržilo na laganih +40 celzijevaca.
Do trena kad sam se trebala vratiti na posao, osjećala sam se kao da mi treba novi godišnji. Al nije li nam tako svima?
Najdepresivnija je ipak pomisao da radimo i životarimo od ljetovanja do ljetovanja, pa smo dragi i ja donijeli neke ‘novogodišnje’ odluke.
Nije li ovo odlično vrijeme za to?
Nakon GO počinje nova školska godina, nova ‘poslovna’ godina, kao da nakon godišnjeg svi počinjemo ispočetka, novi ciklus, možda čak i više nego nakon prijelaza s 31.12. na 01.01.
Anyway, odlučili smo više vremena provoditi skupa u nekim kvalitetnim aktivnostima koji ne uključuju kauč i TV, već bicikl, prijatelje, obitelj.
I želimo da nam guza više vidi puta, a ne samo jednom godišnje…
Hoćemo li uspjeti u tome, ostaje za vidjeti. Prvi korak je napravljen.
A sad malo o Lošinju.
Smještaj smo našli preko jako simpatičnog i pristupačnog para koji su vlasnici turističke agencije AGAVE. Ako planirate put u Lošinj, toplo preporučujem da ih kontaktirate.
Odsjeli smo u Malom Lošinju u sobi s frižiderom u privatnoj kući gdje smo se osjećali jako dobrodošli. Kao u vlastitoj obitelji, ali bez onih nepotrebnih obveza i druženja koju obitelj očekuje 
Za one koji ne znaju Mali Lošinj je zapravo mnogo veći od Velog Lošinja, dok je Veli Lošinj jako simpatičan morski gradić s posebnim šarmom koji Malom Lošinju ipak pomalo nedostaje.
U Malom Lošinju je jako gužvovito. Restorani su dupkom puni, a svaku drugu večer na trgu imate neko događanje tako da je poprilično živahno.
S plažama je već malo lošija priča. Nema ih baš puno. Odnosno, da se ispravim – nema baš puno uređenih plaža sa šljunkom ili pijeskom, ali je more predivno i možete se kupati/sunčati na stijenama uokolo cijelog otoka. Idealno za one koji vole osamu.
Za Lošinj kažu da je Miomirisni otok.
Istina je da smo uživali u čistom zraku, ali isto tako i u miomirisima kanalizacije pa je prethodna rečenica dobila sasvim novo značenje.
Za Lošinj kažu i da je Otok vitalnosti.
O da, i u to smo se uvjerili. Prešli smo kilometre i kilometre u potrazi za plažom po našem sviđanju. Prešli smo svaki dan po nekoliko puta 181 stepenicu na putu prema našem apartmanu koji je samo 3 minute udaljen od centra.
Najkraći put koji smo dnevno prešli bila je 3km šetnica vitalnosti do Velog Lošinja. Pa-pa celulit, welcome tight tooshie 
Pronašli smo i kamp Čikat u kojem ćemo vjerojatno jednom ljetovati, što znači da preporučujem da posjetite Lošinj. Samo se raspitajte što možete očekivati, jer zbilja nije za one koji žele iz apartmana baciti ručnike na uređenu šljunčanu plažu i potom se na njima izvaliti od 10-18h.
Otišli smo i na dva izleta brodom pa smo tako posjetili otoke Susak, Srakane, Ilovik, od koji je jedino Susak zapravo vrijedan posjete (pješčani otok), a u Velom Lošinju smo bili i do Edukacijskog centra – Lošinj Marine Education Centre koji je također vrijedno posjetiti
Dva tjedna bilo je taman da upoznamo otok i napunimo baterije. Do kad će se isprazniti, ovisi ipak o svakodnevici koja će nas u Zagrebu progutati.
A gdje ste vi ljetovali? Preporuke?
P.S. oni koji me prate na Instagramu već su vidjeli ove fotke, a ako me još ne pratite, a želite, potražite me pod nickom craftzeefactory 
